Travnik
Travnik je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, 90 km zapadno od Sarajeva, te je ujedno sjedište Srednjobosanskog kantona. U Travniku živi oko 57.000 stanovnika. Poznat je po tome što je bio prijestolnica osmanskih vezira od 1686. do 1850.
Travnik | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Travnik | |
Od vrha, s lijeva na desno: panorama Travnika, Elči Ibrahim-pašina medresa, rodna kuća Ive Andrića, Šarena džamija, sahat-kula u centru grada i crkva Ivana Krstitelja. | |
 Zastava  Grb | |
| Nadimak/-ci: Vezirski grad | |
 Općina Travnik u Bosni i Hercegovini | |
  Travnik | |
 Interaktivna karta Travnik | |
| Koordinate: 44°13′38.3″N 17°40′01.4″E / 44.227306°N 17.667056°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Srednjobosanski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Kenan Dautović[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Općina | 539,38 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 11,85 km2 |
| Nadmorska visina | 514 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 53.482 |
| • Općina (gustoća) | 99,15 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 15.344 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 1.294,85 /km2 |
| Demonim(i) | Travničanin, Travničanka |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 72 270 |
| Pozivni broj | (+387) 30 |
| Veb-sajt | www |
.jpg)
.jpg)
Geografija i klima
Geografija
Travnik se nalazi vrlo blizu geografskog centra Bosne i Hercegovine. Rijeka Lašva protiče kroz grad, od zapada prema istoku, prije svoga ušća u rijeku Bosnu. Grad Travnik se nalazi u velikoj lašvanskoj dolini, koja povezuje dolinu rijeke Bosne na zapadu sa dolinom rijeke Vrbas, na istoku. Travnik leži na nadmorskoj visini od 514 m. Njegovo najistaknutije geografsko obilježje su planine Vilenica i Vlašić, sa nadmorskom visinom od 1943 m.
Klima
Travnik ima kontinentalnu klimu, sudeći po svom položaju između Jadranskog mora na jugu i Panonije na sjeveru. Prosječna ljetna temperatura je 18,2 °C. Sa druge strane, prosječna zimska temperatura je 5 °C.
Historija
U vrijeme Ilira područje doline rijeke Lašve naseljavalo je pleme Desidijati. Tragovi njihovog života vidljivi su u velikom broju gradina.
Srednji vijek
U vrijeme srednjovjekovne bosanske države na ovom području je postojala srednjovjekovna župa Lašva. Ona se prvi put spominje 1244. u popisu biskupskih posjeda.[2] Župa se protezala na cijeli kraj dolinom rijeke Lašve i njenih pritoka, a u upravnom pogledu pripadala je Gornjoj Bosni.
Drugi put je spominje bosanski kralj Tvrtko I 1380. u pismu Hrvoju Vukčiću, kojim ga postavlja za velikog vojvodu i daruje mu kao leno: Bilu, Trebeušu i Lupnicu u župi Lašva.[3]
Krajem 14. vijeka župom je upravljao bosanski plemić Batalo koji je bio i dvorski dostojanstvenik sa titulom "tepčija", odgojitelj mladih plemića. Živio je u vrijeme slabljenja bosanske države, a za vrijeme vladavine kralja Dabiše, Jelene Grube i u početku vladavine Ostoje. Batalo je držao u svojim rukama i utvrdu Toričan, čije ruševine postoje i danas kod sela Varošluk u blizini Turbeta, iz kojeg je gospodario cijelim krajem.
Treći značajan pomen župe je u vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, približno 1400, kojom velikašu Vuku (iz župe Lašva, sinu Nikole Drusića iz Guče Gore) dodjeljuje kao nagradu imanje Paka (današnji Pakrac) u Slavoniji.[4]
Kako je Travnik dobio ime, još nije protumačeno, iako se odmah može pretpostaviti da ga je dobio po pašnjacima i iz korijena riječi trava. Ima mišljenja da je dobio ime po tvrđavi koja je nastala prije osmanlijske okupacije, a gdje je bio smješten činovnik koji ubire travarinu, pa je po njegovo nazivu "travnik" grad dobio ime.[5]
Sam grad Travnik prvi put se spominje 1463. u vezi s događajima koji su doveli do propasti bosanskog kraljevstva. Prvi ga spominje Dursun-beg koji je pratio sultana Mehmeda II u njegovom pohodu na Bosnu. On doslovno kaže: "Idući sultan Mehmed II prema Jajcu zaustavi se u Travniku".[6] Prema narodnoj predaji, na mjestu gdje se sultan zaustavio da klanja danas se nalazi "Šarena Džamija" ili "Sulejmanija".
Travnička tvrđava (kaštel) podignuta je prije dolaska Turaka s ciljem odbrane, pošto su Osmanlije sve dublje prodirali u kraljeve posjede. Vjerovatno je izgrađena za vrijeme bosanskog kralja Tvrtka II ili Ostoje, a potom dograđivana i proširena za vrijeme Stjepana Tomaša. Da je grad građen u vrijeme bosanske samostalnosti potvrđuje i činjenica, što je građen kao i ostali utvrđeni bosanski gradovi kasnog srednjeg vijeka. Pošto je Travnik, nakon konačnog pada pod Osmanlije, brzo ostao iza glavnih borbenih linija, jer su Osmanlije prodrli daleko na zapad, grad je ostao sačuvan u svom izvornom obliku.
Osmanlijsko doba
Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463, Travnik se razvio kao upravno i trgovačko središte. U osmanskoj administraciji bio je sjedište nahije Lašva od 1470.[7] Njegov položaj na važnim komunikacijama između doline Vrbasa i srednje Bosne pogodovao je razvoju čaršije, zanata i lokalne trgovine.[7]
Presudan preokret u historiji grada dogodio se krajem 17. vijeka. Nakon što je Eugen Savojski 1697. spalio Sarajevo, bosanski veziri premjestili su svoje sjedište u Travnik, gdje su, uz kraće prekide, ostali od 1699. do 1850. Time je Travnik postao političko i administrativno središte Bosanskog ejaleta, a ujedno i jedno od najvažnijih mjesta osmanske vlasti na zapadnim granicama Carstva.
Vezirski period snažno je obilježio urbani razvoj grada. U tom vremenu oblikovani su ili obnovljeni brojni javni i sakralni objekti, među kojima su Šarena džamija, Jeni-džamija, medresa, sahat-kule, konaci, mostovi, turbeta i čaršijski sadržaji. Travnik je u prvoj polovini 19. vijeka bio i mjesto djelovanja stranih konzulata, što svjedoči o njegovoj međunarodnoj političkoj važnosti u kasnom osmanskom razdoblju.
U doba osmanskih reformi i bosanskih unutrašnjih previranja Travnik je ostao jedno od ključnih mjesta bosanske politike. Tokom pokreta Husein-kapetana Gradaščevića 1831, travnički vezir bio je privremeno potisnut, što pokazuje koliko je kontrola nad Travnikom značila kontrolu nad bosanskom upravom.[8]
Austro-Ugarska uprava
Poslije austrougarskog zauzimanja Bosne i Hercegovine 1878. Travnik je izgubio nekadašnji status vezirskog sjedišta, ali je ostao važno kotarsko i regionalno središte. Novi upravni sistem, modernizacija uprave i jačanje saobraćajne povezanosti postepeno su mijenjali izgled i funkcije grada.[9]
U austrougarskom razdoblju Travnik je dobio više javnih, školskih i upravnih zgrada, a u grad je uvedena i željeznička veza. Pruga Lašva–Travnik otvorena je 26. oktobra 1893, a nastavak prema Bugojnu 14. oktobra 1894.[10]
Veliki požar u septembru 1903. teško je pogodio Travnik i uništio znatan dio gradske čaršije i stambenih objekata.[11] Poslije požara uslijedile su obnove i građevinske intervencije koje su ostavile prepoznatljiv sloj austrougarske arhitekture u urbanom tkivu grada.
20. stoljeće
Travnik je od 1922. do 1929. bio sjedište Travničke oblasti. U kasnijim upravnim preustrojima pripadao je različitim banovinama Kraljevine Jugoslavije.
U Drugom svjetskom ratu Travnik je, kao i ostatak Bosne i Hercegovine, bio zahvaćen okupacijom, represijom i ratnim sukobima. U poratnom razdoblju u sastavu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine razvijao se kao općinsko, obrazovno i privredno središte srednje Bosne. Industrijski razvoj, školstvo i saobraćajne veze dali su gradu novu funkcionalnu ulogu, iako je njegov historijski identitet ostao snažno vezan za staru čaršiju, tvrđavu i osmansko naslijeđe.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini područje Travnika bilo je napadano 1992, a zatim je 1993. i 1994. bilo zahvaćeno i hrvatsko-bošnjačkim sukobom. Rat je ostavio teške demografske, društvene i ekonomske posljedice, ali je veći dio historijske jezgre grada sačuvan.
Savremeni period
Nakon Dejtonskog sporazuma Travnik je postao sjedište Srednjobosanskog kantona.[12] U savremenom periodu grad razvija upravne, obrazovne, kulturne i turističke funkcije, a njegova historijska baština predstavlja jedno od glavnih obilježja lokalnog identiteta.
Zavičajni muzej Travnik od 1950. prikuplja, čuva i istražuje kulturno-historijsku i prirodnu baštinu travničkog kraja, te ima važnu ulogu u proučavanju historije grada i njegove okoline.[13]
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 1991, općina Travnik imala je 70.747 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Travnik gotovo u cjelini ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušli su dijelovi naseljenih mjesta: Donji Korićani i Gornji Korićani.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Travnik
| Sastav stanovništva – općina Travnik | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[14] | 1991.[15] | 1981.[16] | 1971.[17] | 1961.[18] | |||
| Osoba | 53 482 (100,0%) | 70 747 (100,0%) | 64 100 (100,0%) | 55 822 (100,0%) | 47 857 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 35 648 (66,65%) | 31 813 (44,97%)1 | 27 691 (43,20%)1 | 24 480 (43,85%)1 | 18 054 (37,72%)1 | ||
| Hrvati | 15 102 (28,24%) | 26 118 (36,92%) | 24 411 (38,08%) | 22 645 (40,57%) | 19 609 (40,97%) | ||
| Srbi | 640 (1,197%) | 7 777 (10,99%) | 7 487 (11,68%) | 7 554 (13,53%) | 8 004 (16,72%) | ||
| Muslimani | 535 (1,000%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci | 524 (0,980%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 327 (0,611%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 210 (0,393%) | – | 16 (0,025%) | 18 (0,032%) | 13 (0,027%) | ||
| Nepoznato | 137 (0,256%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 129 (0,241%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 115 (0,215%) | 1 296 (1,832%) | 325 (0,507%) | 246 (0,441%) | 238 (0,497%) | ||
| Albanci | 55 (0,103%) | – | 63 (0,098%) | 36 (0,064%) | 55 (0,115%) | ||
| Jugoslaveni | 15 (0,028%) | 3 743 (5,291%) | 3 920 (6,115%) | 626 (1,121%) | 1 562 (3,264%) | ||
| Turci | 13 (0,024%) | – | – | – | – | ||
| Pravoslavci | 13 (0,024%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 10 (0,019%) | – | 126 (0,197%) | 133 (0,238%) | 161 (0,336%) | ||
| Makedonci | 6 (0,011%) | – | 22 (0,034%) | 25 (0,045%) | 70 (0,146%) | ||
| Slovenci | 3 (0,006%) | – | 32 (0,050%) | 49 (0,088%) | 80 (0,167%) | ||
| Mađari | – | – | 7 (0,011%) | 10 (0,018%) | 11 (0,023%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Travnik
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Travnik | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[14] | 1991.[15] | 1981.[16] | 1971.[17] | 1961.[18] | |||
| Osoba | 15 344 (100,0%) | 19 041 (100,0%) | 15 888 (100,0%) | 12 977 (100,0%) | 10 225 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 10 899 (71,03%) | 7 373 (38,72%)1 | 5 822 (36,64%)1 | 5 730 (44,16%)1 | 2 863 (28,00%)1 | ||
| Hrvati | 2 847 (18,55%) | 6 043 (31,74%) | 5 026 (31,63%) | 4 538 (34,97%) | 3 378 (33,04%) | ||
| Bosanci | 397 (2,587%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 322 (2,099%) | 2 131 (11,19%) | 1 901 (11,97%) | 1 894 (14,60%) | 2 393 (23,40%) | ||
| Nisu se izjasnili | 286 (1,864%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 179 (1,167%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 107 (0,697%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 104 (0,678%) | – | – | – | 8 (0,078%) | ||
| Ostali | 71 (0,463%) | 694 (3,645%) | 89 (0,560%) | 122 (0,940%) | 197 (1,927%) | ||
| Nepoznato | 64 (0,417%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 36 (0,235%) | – | 48 (0,302%) | 30 (0,231%) | 41 (0,401%) | ||
| Jugoslaveni | 9 (0,059%) | 2 800 (14,71%) | 2 867 (18,05%) | 486 (3,745%) | 1 084 (10,60%) | ||
| Turci | 9 (0,059%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 6 (0,039%) | – | 89 (0,560%) | 102 (0,786%) | 117 (1,144%) | ||
| Makedonci | 3 (0,020%) | – | 9 (0,057%) | 21 (0,162%) | 59 (0,577%) | ||
| Slovenci | 3 (0,020%) | – | 30 (0,189%) | 44 (0,339%) | 76 (0,743%) | ||
| Pravoslavci | 2 (0,013%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 7 (0,044%) | 10 (0,077%) | 9 (0,088%) | ||
Ekonomija
Povoljan geografski položaj, ali i izuzetna prirodna bogatstva učinili su da Travnik kroz historiju bude frekventno i razvijeno područje. I danas su u okolini grada razvijeni poljoprivreda i stočarstvo. A posljednjih decenija Travnik je imao nekoliko preduzeća u različitim industrijskim granama, koja su činila kičmu razvoja grada, ali i regije.
"Borac" - firma koja zapošljava najviše radnika je uprkos ratnim dešavanjima, sačuvala domaće i inostrano tržište.
Nakon rata, javlja se mogućnost većeg ulaganja privatnog kapitala, pa se pojavljuju tada nova, ali danas već prepoznatljiva imena u privredno industrijskom razvoju grada Travnika: "Pharmamed" (farmaceutska industrija), "Bajra" i "Prima-inter" (mesna industrija), "Vlašić-milk" u Karauli (proizvodnja mlijeka), "Nuno-flips" (proizvodnja smokija), "Feniks" (proizvodnja tjestenine), "Best" marketi i drugi.
Poseban pečat privredi grada Travnika daje Udruženje privrednika Travnik UPUT, koje je zapravo baza razvoja ideja i velika podrška preduzećima i pojedincima koji rade na ekonomskom razvoju ovog kraja.
Kultura
Travnik ima snažnu kulturu, koja datira još iz perioda kada je ovaj grad bio sjedište vezira Osmanskog Carstva, odgovornih za Bosanski ejalet. Stari dio Travnika postoji još od vremena bosanske nezavisnosti u prvoj polovini 15. vijeka. U gradu se nalaze brojne džamije i crkve, kao i grobovi važnih historijskih ličnosti, te značajni primjeri osmanske arhitekture. Gradski muzej, izgrađen 1950, je jedna od najimpresivnijih kulturnih institucija u regiji.
Nacionalni spomenici
Sport
- Rukometni klub "Borac" Travnik
- Nogometni klub Travnik
- Košarkaški klub Travnik
Turizam
.jpg)
Kao i kod mnogih bosanskih gradova, turizam Travnika je uveliko zasnovan na historiji i geografiji. Obližnja planina Vlašić je jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini, što je čini mjestom za skijanje, pješačenje i sankanje. Zbog toga što turizam nije jak u gradu, Vlašić je glavna turistička atrakcija. Mnoge građevine u Travniku, koje potiču iz osmanskog perioda, dobro su očuvane, od kojih brojne džamije, orijentalne kuće, sahat-kula, te ulične česme. Stari dio grada datira iz ranog 15. vijeka.
Gradovi partneri
Poznate ličnosti
- Ivo Andrić, književnik i diplomata, dobitnik Nobelove nagrade za književnost;
- Batalo, tepčija, gospodar Lašve i Toričana;
- Muharem Bazdulj, književnik
- Miroslav Bilać, slikar;
- Miroslav Blažević Ćiro, nogometni trener i selektor;
- Srebrenka Jurinac, operna pjevačica;
- Elvedin Varupa, bivši fudbaler NK Travnik
- Seid Memić Vajta, pjevač zabavne i pop muzike i zabavljač;
- Josip Pejaković, dramski umjetnik;
- Nura Bazdulj-Hubijar, književnica;
Također pogledajte
Reference
- ↑ "Rezultati lokalnih izbora 2020. za načelnika općine Travnik". izbori.ba. Pristupljeno 23. 3. 2024.
- ↑ Vjekoslav Klaić: Povijest Bosne do propasti kraljevstva,str. 62.
- ↑ Ljubomir Stojanović: Jedan prilog poznavanju bosanskih bogumila, Starine XVIII, str. 230-232.
- ↑ Thalloczy: Zur Gesch. Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Wissench. Mitteilungen aus Bosnien, VI str. 288
- ↑ Martin Udovičić: Travnik u vrijeme vezira, str. 12.
- ↑ Đoko Mazalić: Travnik i Toričan, GZM, 1948, str. 147.
- 1 2 Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomHE - ↑ "Bosnia and Herzegovina: History". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 11. 3. 2026.
- ↑ Jäger-Klein, Caroline (2020). "Fire prevention in Ottoman and Habsburg building codes and legislation in Bosnia and Herzegovina" (PDF). e-Perimetron. 15 (2). Pristupljeno 11. 3. 2026.
- ↑ "History – Railways". Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 11. 3. 2026.
- ↑ Jäger-Klein, Caroline (2020). "Fire prevention in Ottoman and Habsburg building codes and legislation in Bosnia and Herzegovina" (PDF). e-Perimetron. 15 (2). Pristupljeno 11. 3. 2026.
- ↑ "Travnik". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 11. 3. 2026.
- ↑ "Regional Museum of Travnik". Zavičajni muzej Travnik. Pristupljeno 11. 3. 2026.
- 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 104/5/6)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 28. 1. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 1. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 1. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.
