Vrbas
Vrbas je rijeka i desna pritoka Save, a protiče zapadnim dijelom Bosne i Hercegovine. U literaturi se njegova dužina najčešće navodi približno između 235 i 250 km, dok se površina sliva navodi oko 6.273–6.386 km2, zavisno od metodologije obuhvata slivnog područja.[1][2] Prosječni protok na donjem toku je oko 114 m3/s, dok vodoprivredni izvori za ukupno površinsko oticanje sliva navode oko 131,7 m3/s.[1]
| Vrbas | |
|---|---|
 | |
 Tok Vrbasa | |
| Države |  Bosna i Hercegovina |
| Lokacija | Srednjobosanski kanton, Republika Srpska |
| Gradovi kroz koje protiče | Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce, Banja Luka |
| Plovnost | Nije plovna |
| Dužina | oko 250 km |
| Izvor | ispod Zec-planine, u izvorišnom području Vranice 43°58′44″N 17°46′05″E / 43.97889°N 17.76806°E |
| NV izvora | 1715 m |
| Ušće | Sava kod Srpca 45°06′36″N 17°30′54″E / 45.11000°N 17.51500°E |
| NV ušća | oko 90 m |
| Ulijeva se u | Savu |
| Progresija | Sava → Dunav → Crno more |
| Sliv | Crnomorski sliv |
| Prosječni protok | 114 m³/s na ušću |
| Površina sliva | 6273 km2 |
| Riječni sistem | Sava |
| Pritoke | Pliva, Ugar, Vrbanja, Krupa, Crna rijeka, Semešnica, Prusačka rijeka, Suturlija, Crkvena, Povelič |
| Lijeve pritoke | Trnovača, Barski potok, Mrkodo, Cipala, Bunta, Duboka, Lubovo, Prusačka rijeka, Semešnica, Podvode, Dihanjski potok, Kračec, Rasadnički potok, Hornjak, Glasinac, Šedinac, Pliva, Crna rijeka, Krupa, Rekavica, Ruišnjak, Suturlija, Crkvena, Rudnička rijeka, Ivaštanka, Bukovica, Mehovljanska rijeka, Osorna |
| Desne pritoke | Kruščica, Bistrica, Ričica, Bojački potok, Odžački potok, Goruški potok, Vileški potok, Vitina, Rovanjski potok, Drvetinska rijeka, Ćehajića rijeka, Volušnica, Oboračka rijeka, Barački potok, Sandžački potok, Babin potok, Goduša, Sokolinski potok, Bila voda, Rika, Lučina, Komatinski potok, Ugar, Svrakava, Vrbanja, Brusina, Turjanica, Gumjera, Velika rijeka, Resovac, Savica, Povelič |
Nastaje od dva vrela na Zec-planini, ogranku Vranice, u izvorišnom području gornjeg toka Vrbasa. U vodoprivrednoj literaturi navodi se da se vodotok formira na južnoj padini Vranice, na oko 1530 m nadmorske visine.[1] Rijeka Vrbas usijeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tijesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. U Savu se ulijeva kod Srpca, na približno 90 m nadmorske visine.[1]
Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se gradovi Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka. Banja Luka je najveći urbani centar u slivu i grad u kojem Vrbas ima posebno izražen pejzažni, rekreacijski i identitetski značaj. Rijeka je poznata i po kanjonu između Jajca i Banje Luke, te po sportovima na vodi, naročito raftingu i kajaku, zbog čega je Vrbas korišten kao takmičarska rijeka na međunarodnim rafting takmičenjima.[3]
Pritoke
urediDesne pritoke Vrbasa su: Kruščica, Bistrica, Ričica, Bojački, Odžački, Goruški i Vileški potok, te Vitina, Rovanjski potok, Drvetinska rijeka, Ćehajića rijeka, Volušnica, Oboračka rijeka, Barački, Sandžački i Babin potok, Goduša, Sokolinski potok, Bila voda, Rika, Lučina, Komatinski potok, Ugar, Svrakava, Vrbanja, Brusina, Turjanica, Crkvena, Gumjera, Velika rijeka, Resovac, Savica i Povelič. Među većim pritokama posebno se izdvajaju Ugar i Vrbanja, koje značajno doprinose ukupnom vodnom režimu srednjeg i donjeg toka Vrbasa.[2]
Lijeve pritoke su: Trnovača, Barski potok, Mrkodo, Cipala, Bunta, Duboka, Lubovo, Prusačka rijeka, Semešnica, Podvode, Dihanjski potok, Kračec, Rasadnički potok, Hornjak, Glasinac, Šedinac, Pliva, Crna rijeka, Krupa, Rekavica, Ruišnjak, Suturlija, Crkvena, Rudnička rijeka, Ivaštanka, Bukovica, Mehovljanska rijeka i Osorna. Pliva, Crna rijeka i Krupa spadaju među poznatije lijeve pritoke zbog vodnosti, prirodnih vrijednosti i veze s područjem Jajca i srednjeg toka Vrbasa.[2]
Geologija i morfologija
urediSliv rijeke Vrbas smješten je u nekoliko različitih geotektonskih jedinica Dinarida.[1]
- Tipični nekarstni (silikatni) tereni: tektonski blok Srednjobosanskog škriljavog gorja (područje planina Vranica i Zec), Ofiolitna navlaka (planine Uzlomac, Borja i Kozara), Savsko-vardarska navlaka.
- Tipični karstni tereni: navlaka Visokog krša (karbonatna platforma Dinarida), navlaka Bosanskog fliša.
- Karbonatno-silikatni tereni: navlaka Raduša-Stožer-Plazenica-Ljuša.
U okviru ovih geotektonskih jedinica izdvajaju se slatkovodne neogenske naslage sa ugljem, marinski neogenski sedimenti panonskog bazena u slivu Vrbasa sjeverno od Banje Luke i kvartarni sedimenti.[1] Zbog takve građe sliv obuhvata nekarstne, karstne i prelazne karbonatno-silikatne terene, što utiče na razlike u oticanju, pojavi izvora, eroziji i morfologiji riječnih dolina.
Klima
urediOtvorenost prema Panonskoj niziji na sjeveru, kao i slabiji uticaj Jadranskog mora na jugu, uvjetuju da u nižim predjelima sliva preovladava umjerenokontinentalna klima, dok se brdsko-planinski predjeli karakteriziraju subplaninskom i planinskom klimom.[1] Prosječne godišnje temperature zraka najviše zavise od nadmorske visine i morfoloških odlika terena. U slivu Vrbasa one iznose od 10,8 °C do 9,4 °C na području koje karakterizira umjerenokontinentalna klima, odnosno od 9 °C do 6 °C u predjelima koji pripadaju subplaninskoj i planinskoj klimi.[1] Prema Međunarodnoj komisiji za sliv rijeke Save, desne pritoke Save u Bosni i Hercegovini, među njima i Vrbas, imaju veći specifični oticaj od većine lijevih pritoka u Panonskoj niziji.[4]
Poljoprivredne površine
urediPoljoprivredne površine sliva zauzimaju oko 35%. Prosječna veličina parcela obično je manja od 1 ha. Veliki broj parcela je zapušten i više se ne može smatrati aktivnim poljoprivrednim zemljištem. Dominiraju površine pod pašnjacima u brdsko-planinskom području sliva, te livade u područjima kraških polja i riječnih dolina. Obradivog zemljišta u okviru ukupnih površina poljoprivrednog zemljišta ima 5–6%, uglavnom u donjem toku Vrbasa od Banje Luke prema ušću Vrbasa u Savu. Najvažnije obradive površine nalaze se uz vodotoke, naročito u riječnim dolinama i ravničarskom području Lijevča polja.
Hidrocentrale
urediNa rijeci je izgrađeno nekoliko značajnijih hidrocentrala: Jajce I, Jajce II i Bočac.[5] Hidroenergetsko korištenje Vrbasa naročito je vezano za srednji tok i kanjonske dionice, gdje veći padovi i uske doline omogućavaju izgradnju brana i akumulacija. Istovremeno, vodoprivredni izvori navode hidroelektrane, hidromorfološke promjene, poljoprivredu i netretirane urbane i industrijske otpadne vode među važnijim pritiscima na površinske i podzemne vode sliva.[1]
Reference
uredi- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 "Opšte karakteristike sliva rijeke Vrbas" (PDF). Voda i mi. Agencija za vodno područje rijeke Save (57). Pristupljeno 15. 5. 2026.
- 1 2 3 Dekić, Radoslav; Ivanc, Aleksandar; Ćetković, Danijela; Lolić, Svjetlana (2020). "Anthropogenic Impact and Environmental Quality of Different Tributaries of the River VRBAS (Bosnia and Herzegovina)". Human Impact on Danube Watershed Biodiversity in the XXI Century. Springer. doi:10.1007/978-3-030-37242-2_10. Pristupljeno 15. 5. 2026.
- ↑ "Vrbas River". Svjetsko rafting prvenstvo. Pristupljeno 15. 5. 2026.
- ↑ "Climate and hydrology". International Sava River Basin Commission. Pristupljeno 15. 5. 2026.
- ↑ "Jajce" (PDF). Elektroprivreda HZ HB. Arhivirano s originala (PDF), 7. 2. 2015. Pristupljeno 22. 3. 2017.
Vanjski linkovi
uredi