Abstract

U ovom radu tvrdim da tragični filmovi mogu imati značajan potencijal za etičku edukaciju kada potaknu publiku na suosjećanje s patnjom prikazanom na ekranu. Prvo sažimam dva pristupa odnosu između tragične umjetnosti, moralne edukacije i estetske vrijednosti (pristupe koje nude Rorty i Lamarque). Zatim raspravljam o problemima tih pristupa i objašnjavam kako novi kriterij estetske vrijednosti može pomoći u njihovom rješavanju. Potom iznosim argument da tragični filmovi mogu etički educirati publiku na način koji obogaćuje estetsku vrijednost filma u najmanje tri smjera: produbljivanjem moralnog razumijevanja, produbljivanjem razumijevanja ljudske prirode i etičke svrhe te produbljivanjem razumijevanja etičke teorije. Na kraju pokazujem kako film Denisa Villeneuvea, Arrival, prikazuje tragičnu priču s potencijalom za etičku edukaciju u svakom od navedenih aspekata.