Lena je rijeka u Rusiji.

Lena
rijeka
Lena kod Jakutska
Porječje Lene
Položaj
Države
NaseljaUst-Kut, Kirensk, Lensk, Olekminsk, Jakutsk, Sangar
Fizikalne osobine
Duljina4472 km
Površina porječja2500000 km2
Istjek 
  ProsječniLaptevsko more
prosjek 17.000 m3/s
maksimum 200.000 m3/s
minimum 366 m3/s
drugdje
Kirensk 480 m3/s
Vitim 1.700 m3/s
Olekminsk 4.500 m3/s
Pritok Viljuj 12.100[1] m3/s
Plovna od – doOd ušća do Kačuga
SmrznutaVeći dio godine
Tok rijeke
IzvorBajkalske planine, Irkutska oblast, Rusija
  Nad. vis.1640 m
  Koord.53°57′08″N 108°05′28″E / 53.952102°N 108.091174°E / 53.952102; 108.091174
UšćeDelta Lene (delta)
  Koord.72°24′43″N 126°41′05″E / 72.411889°N 126.684694°E / 72.411889; 126.684694
SlijevArktičkooceanski
Ulijeva se uLaptevsko more
Lena na zemljovidu Rusije
izvor
izvor
ušće
ušće
Lena na zemljovidu Rusije
Zemljovid

Tok rijeke

uredi

Lena izvire južno od Srednjosibirske visoravni, na nadmorskoj visini od 1640 metara u Bajkalskim planinama, 7 km od istoimenog jezera. Velikim deltastim ušćem (oko 30.000 km2[2]) ulijeva se u Laptevsko more. Porječje obuhvaća oko 2.500.000 km2. važni su pritoci Vitim, Olekma, Aldan, i Velpij. Plovna do Ust'-Kuta; za manje brodove do Kačuge. Lena je glavni prometni put u rudama bogatoj Jakutiji. U nizinskom području zaleđena kraja listopada do početka lipnja; u gornjem toku od početka studenog do svibnja. Režim je nivalnopluvijalni. Kolebanje između najvišeg i najnižeg vodostaja iznosi u donjem toku 20 m, a u gornjem do 8 m. Glavna pristaništa: Kačuga, Žigalovo, Osetrovo, Kirensk, Vitim, Olekminsk, Jakutsk, Žigansk, Bulun i Tiksi. Lena s pritocima ima znatan hidroenergetski potencijal. Vode Lene bogate su ribom.

Povijest

uredi

Većina istraživača smatra da je naziv rijeke vuče porijeklo od originalnog naziva naroda Evenki Elyu-Ene, u prevodu "velika rijeka". Prije ruskog naseljavanja područja, najbrojniji lokalni narodi bili su Jakuti, nastanjeni u srednjem toku između pritoka Aldan i Viluj, Evenki (također poznati kao Tunguzi), na velikom području gornjeg toka i nekoliko zajednica Evena u nižem toku i području ušća. Ruska kolonizacija započinje u prvoj polovici 17. stoljeća, isprva s kozacima u službi utjecajnih ruskih obitelji, potom i regularnom vojskom. Kozaci su osnovali gradove Jakutsk (1642.)[3] i Lensk (1663.)[3] i Pokrovsk (1682.).[3] Obim Ruske populacije duži niz desetljeća ostao je ograničen većinom na vojne utvrde i kažnjeničke kolonije. Baron Eduard Von Toll i Alexander von Bunge proveli su ekspediciju u području delte Lene i Novosibirskih otoka, za Rusku Carsku Akademiju Nauka 1885. godine. Istražili su deltu sa svojim brojnim rukavima koji utječu u polarno more. 1886. istražili su Novosibirske otoke i rijeku Janu s pritocima. Za vrijeme jednogodišnjeg istraživanja prešli su 25 000 km od kojih 4200 rijekama, provevši geodetska mjerenja. Porast lokalnog stanovništva naglo je porastao na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, te su u to doba osnovana mnoga naselja: Aldan 1923.,[3] Njurba 1930.,[3] Mirni 1955.,[3] te rudarski grad Nerjungri 1975.[3] Smatra se da Vladimir Ilijč Uljanov svoj nadimak "Lenjin" duguje upravo rijeci Leni, ali postoje razne, uglavnom neutemeljene teorije o porijeklu tog imena: od znaka sjećanja na tamošnji pogrom radnika u vrijeme carske Rusije, do sukoba s Georgijem Plehanovim koji je koristio nadimak "Volgin" u čast rijeke Volge, no u oba slučaja ime Lenjin datira prije navedenih događaja.

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. http://www.nature.ykt.ru/RIAC/Yakutia_geogr/011.htm#Лена Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. ožujka 2009. (Wayback Machine)
  2. Lena River Delta - A Global Ecoregion. World Wide Fund for Nature. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2007. Pristupljeno 23. svibnja 2008.
  3. 1 2 3 4 5 6 7 http://www.mojgorod.ru/r_saha/index.html

Vanjske poveznice

uredi