Wikipedia

Viktor Orbán

mađarski političar, predsjedavajući Fidesza

Viktor Mihály Orbán (rođen 31. maja 1963) jest mađarski političar koji je obavljao funkciju premijera Mađarske od 2010 do 2026. Prethodno je istu dužnost obavljao u mandatu od 1998. do 2002. Čelnik je krajnje desničarske stranke Fidesz od 2003, a prethodno je vodio stranku od 1993. do 2000.

Viktor Orbán
Premijer Mađarske
Vrijeme na dužnosti
29. maj 2010 – 9. maj 2026.
PrethodnikGordon Bajnai
NasljednikPéter Magyar
Vrijeme na dužnosti
6. juli 1998 – 27. maj 2002
PrethodnikGyula Horn
NasljednikPéter Medgyessy
Lični podaci
Rođenje (1963-05-31) 31. maj 1963 (62 godine)[1]
Székesfehérvár, Mađarska
Politička strankaFidesz (od 1988)
SupružnikAnikó Lévai (v. 1986)
Djeca5
Potpis

Povratkom Orbána na vlast 2010, Mađarska je doživjela demokratsko nazadovanje i slabljenje nezavisnosti pravosuđa, a istovremeno je bila svjedok porasta korupcije i uspostavljanja vladinih agencija sa strožim nadzorom nad štampom i medijima.[2] Tokom njegovog drugog premijerskog mandata, provedeno je nekoliko kontroverznih ustavnih i zakonodavnih reformi, uključujući amandmane na Ustav Mađarske iz 2013. U aprilu 2026, Orban je izgubio na mađarskim parlamentarnim izborima od stranke Tisza koju predvodi nekadašnji član Fidesza, Péter Magyar.[3]

Orbán se protivi pravu na azil u Evropskoj uniji, kao i pravima LGBTQ osoba i istospolnim brakovima. Iako zastupa kršćanski nacionalizam,[4] i ono što je nazvao "neliberalnom demokratijom",[5] promovirao je blagi euroskepticizam, protivljenje liberalnoj demokratiji i uspostavljanje bližih veza s Kinom, Rusijom i Turskom.[6] Njegova vlada je optužena za bogaćenje elita povezanih s administracijom[7] i okarakterisana je kao kleptokratija. Pod Orbánovom vladom, Mađarska je različito opisivana kao hibridni režim, sistem dominantne stranke ili kao mafijaška država.[8]

Premijer Mađarske

uredi

Njegova stranka Fidesz osvojila je 29% glasova na parlamentarnim izborima 1998. Zajedno s ostatkom raspuštenog Mađarskog demokratskog foruma (glavna stranka prve slobodno izabrane vlade) i Nezavisnom strankom malih posjednika, formirao je koalicionu vladu. Orbán je sa 35 godina postao drugi najmlađi premijer u historiji Mađarske, nakon Andrása Hegedűsa. Tu funkciju obavljao je do 2002.

Ponovo je izabran za premijera 2010. kada je Fidesz, u koaliciji s Demokršćanskom narodnom partijom (KDNP), ostvario uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima, osiguravši dvotrećinsku većinu u parlamentu.[9][10]

Kontroverze vezane za Bosnu i Hercegovinu

uredi

Podrška Miloradu Dodiku

uredi

Orbán je razvio bliske političke i ekonomske veze s Miloradom Dodikom, bivšim predsjednikom Republike Srpske. Dodikova secesionistička retorika i negiranje genocida u Srebrenici godinama su predmet kritika međunarodne zajednice, ali Orbán mu je pružao otvorenu podršku. U aprilu 2024. Dodik je Orbánu uručio Orden Republike Srpske na ogrlici, što je izazvalo oštre reakcije probosanskih stranaka i javnosti u Bosni i Hercegovini.[11] Orbán je više puta naglasio da Mađarska neće podržati nikakve sankcije Evropske unije protiv Dodika, čime je otežavao jedinstven odgovor EU na poteze koji su ugrožavali Daytonski mirovni sporazum.

Antimuslimanska retorika

uredi

Tokom govora u decembru 2021. Orbán je izazvao diplomatski skandal izjavivši da integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju predstavlja "izazov" zbog prisustva dva miliona muslimana.[12] Ova izjava naišla je na žestoke osude. Husein Kavazović, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, nazvao ju je "ksenofobnom i rasističkom", upozoravajući da takva ideologija podsjeća na mračne periode evropske historije. Šefik Džaferović, tadašnji član Predsjedništva BiH, ocijenio je izjavu sramnom, istaknuvši da su Bošnjaci autohtoni evropski narod.

Negiranje genocida u Srebrenici

uredi

Mađarska vlada pod Orbánovim vodstvom zauzela je kontroverzan stav i prilikom glasanja o Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici 2024. Olivér Várhelyi, mađarski komesar za proširenje EU, podržao je narativ srpskih lidera poput Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, tvrdeći da rezolucija nameće kolektivnu krivicu srpskom narodu, iako tekst rezolucije to izričito ne navodi.[13] Kao odgovor na ovakvu politiku, Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, uputio je protestno pismo, a saradnja na određenim poljima EU integracija je privremeno zahladnjela.

Odnos prema Evropskoj uniji

uredi
Orbán i njemačka kancelarka Angela Merkel u Madridu, 21. oktobar 2015.

Viktor Orbán je poznat kao jedan od najvećih kritičara produbljivanja političke integracije unutar Evropske unije. Promovira koncept "iliberalne demokratije" (engl. illiberal democracy), zalažući se za jačanje nacionalnog suvereniteta nasuprot ovlastima Brisela.

Sukobi i blokade

uredi

Orbánova vlada često koristi pravo veta u Vijeću EU kako bi blokirala ili ublažila odluke, posebno one koje se tiču vanjske politike, poput sankcija Rusiji ili finansijske pomoći Ukrajini.[14] Zbog zabrinutosti oko stanja vladavine prava, korupcije i nezavisnosti pravosuđa u Mađarskoj, Evropska komisija je zamrznula isplatu značajnog dijela sredstava iz kohezijskih fondova namijenjenih toj zemlji.

Mađarsko predsjedavanje EU (2024)

uredi

U drugoj polovini 2024. Mađarska je preuzela rotirajuće predsjedavanje Vijećem EU. Orbánov mandat obilježen je kontroverznom "mirovnom misijom" u Moskvu i Peking, koju je poduzeo bez mandata ostalih lidera EU, što je izazvalo diplomatski bojkot dijela sastanaka u Budimpešti od strane drugih članica.[15]

Reference

uredi
  1. ↑ Biografija Viktora Orbana Arhivirano 25. 9. 2020. na Wayback Machine, kormany.hu
  2. ↑ "What to do when Viktor Orbán erodes democracy". The Economist (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 12. 2017.
  3. ↑ "Viktor Orbán concedes with Hungarian opposition on course for landslide election win". BBC (jezik: engleski). 12. 4. 2026.
  4. ↑ John Chin, Mirren Hibbert. "Hungary and the future of Europe". The Loop (jezik: engleski).
  5. ↑ "Full text of Viktor Orbán's speech at Băile Tuşnad (Tusnádfürdő) of 26 July 2014". The Budapest Beacon (jezik: engleski). 30. 7. 2014. Arhivirano s originala, 28. 7. 2021. Pristupljeno 25. 10. 2020.
  6. ↑ Kelemen, R. Daniel (2017). "Europe's Other Democratic Deficit: National Authoritarianism in Europe's Democratic Union". Government and Opposition (jezik: engleski). 52 (2): 211–238. doi:10.1017/gov.2016.41. ISSN 0017-257X.
  7. ↑ "How Viktor Orbán's oligarchs reaped billions in public contracts". Financial Times (jezik: engleski). 2026.
  8. ↑ Krekó, Péter; Enyedi, Zsolt (2018). "Orbán's Laboratory of Illiberalism". Journal of Democracy (jezik: engleski). 29 (3): 39–51. doi:10.1353/jod.2018.0043. ISSN 1086-3214. S2CID 158956718. Arhivirano s originala, 30. 11. 2020. Pristupljeno 25. 1. 2021.
  9. ↑ "Nyolc év után újra Orbán a miniszterelnök". Index. 29. 5. 2010. Pristupljeno 29. 5. 2010.
  10. ↑ ""Soli deo gloria" - megalakult a második Orbán-kormány". Népszabadság. Arhivirano s originala, 13. 10. 2012.
  11. ↑ "Nakon Putina, Dodik odlikuje i Orbana?". Deutsche Welle. 5. 4. 2024. Pristupljeno 16. 2. 2026.
  12. ↑ "Muszlimellenes retorikája miatt bírálják Orbánt Bosznia-Hercegovinában". Szabad Európa. 22. 12. 2021. Pristupljeno 16. 2. 2026.
  13. ↑ "Bosnyák külügyminiszter Várhelyinek: Szavai fájdalmasak". 444.hu. 18. 5. 2024. Pristupljeno 16. 2. 2026.
  14. ↑ "Ungarn in der EU - Viktor Orbáns Rolle als Verhinderer". Deutschlandfunk. 31. 5. 2022. Pristupljeno 16. 2. 2026.
  15. ↑ "Ungarns Ratspräsidentschaft: Will Orban die EU verlassen?". Deutsche Welle. 27. 12. 2024. Pristupljeno 16. 2. 2026.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Viktor_Orbán&oldid=3843083"