Nica

(Preusmjereno sa Nice)
Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Nica (fr. Nice, okc. Niça) je lučki grad, općina i upravno sjedište francuskog departmana Alpes-Maritimes u regiji Provansa-Alpe-Azurna obala. Nalazi se na krajnjem jugoistoku Francuske, na obali Sredozemnog mora, nedaleko od italijanske granice, između Cannesa i Monaka.[1] U užem gradskom području živi oko 350.000 stanovnika, dok u metropolitanskom području živi skoro milion stanovnika, čime je Nica sedma po veličini urbana aglomeracija u Francuskoj.

Nica
Grad
Nice
Zastava Nica
Zastava
Službeni grb Nica
Grb
Nica nalazi se u Francuska
Nica
Nica
Lokacija u Francuskoj
Koordinate: 43°42′12″N 7°15′59″E / 43.70333°N 7.26639°E / 43.70333; 7.26639
Država Francuska
RegijaProvence-Alpes-Côte d'Azur
DepartmanAlpes-Maritimes (06)
OkrugNica
KantonSjedište 14 kantona
Površina
  Ukupno71,92 km2
Nadmorska visina10 m
Najveća nadmorska visina520 m
Najmanja nadmorska visina0 m
Stanovništvo (2022.)
  Ukupno353.701
  Gustoća4.917,98 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
  Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj06000, 06100, 06200, 06300
Veb-sajtwww.nice.fr

Nica je svjetski poznata sredozemna turistička destinacija u kojoj je nastala ideja zimskog obalnog turizma. Zbog njenog historijskog značaja kao zimskog aristokratskog odmarališta i mješavine kultura koja obilježava grad, UNESCO je 2021. godine uvrstio Nicu na listu svjetske baštine pod nazivom „Nica, zimski grad-odmaralište na Rivijeri“.[2]

Razglednica Nice; s lijeva na desno i od vrha prema dnu: luka, pogled s Brda dvorca, panoramski kotač, Promenade du Paillon, škola u blizini poslovne četvrti, kuća na Cours Saleya, trgovačka avenija, pogled sa Mont-Borona noću.

Geografija

uredi
Nica iz svemira (SPOT satelit 2005.)

Nica leži u Zaljevu anđela (Baie des Anges) i drugi je najveći francuski grad na sredozemnoj obali nakon Marseillea. Grad je udaljen 13 km od kneževine Monako i oko 30 km od francusko‑italijanske granice.[3]

Rijeka Paillon, koja je danas većim dijelom natkrivena, razdvaja novi grad na zapadu od starog grada, luke i trgovačke četvrti na istoku. Stari grad s uskim, krivudavim ulicama prostire se po zapadnim padinama granitnog brda zvanog Colline du château (Brdo dvorca), iako je dvorac srušen još 1706. godine.

Klima

uredi

Zaklonjena brdima, Nica ima izrazito blagu mediteransku klimu i vodeći je grad na Azurnoj obali. Najugodniji mjeseci za posjetu su maj te period od polovine septembra do polovine oktobra. Zime su blage i gotovo bez mraza, pa je u 19. vijeku grad bio omiljeno zimsko utočište evropskog plemstva, posebno Britanaca i Rusa. Blaga klima pogoduje i vinogradarstvu u okolini grada.

Historija

uredi
Nica 1624. godine
Promenade des Anglais sa Brdom dvorca u pozadini

Područje Nice naseljeno je od najstarijih vremena, o čemu svjedoče dokazi rane upotrebe vatre na arheološkom lokalitetu Terra Amata, kao i predmeti pronađeni u „Grimaldijevoj špilji” koja je bila naseljena u paleolitu i neolitu. Grad su utemeljili Grci oko 350. godine p. n. e. pod imenom Nikaia, vjerovatno u čast pobjede (nike) nad susjednom kolonijom.[4] Ime su zadržali i Rimljani nakon osvajanja u 1. vijeku, kada grad postaje važna trgovačka luka.

Od 10. vijeka gradom vladaju provansalski grofovi, a od 1388. godine je pod vlašću Savojske dinastije. Nica je bila dio Prve Francuske Republike između 1792. i 1815. godine, kada je vraćena Kraljevini Pijemont-Sardinija. Prirodno okruženje i blaga klima privukli su englesku aristokratiju u drugoj polovini 18. vijeka. Godine 1832. Nica je osnovala Consiglio d'Ornato koji je izradio urbanistički plan kako bi grad bio privlačan strancima. Skromna staza uz obalu koju su Britanci koristili 1824. godine, kasnije je postala prestižna Promenade des Anglais.

Nica je konačno ustupljena Francuskoj Torinskim sporazumom 1860. godine. Tokom 20. vijeka grad je doživio procvat turizma i građevinarstva pod vodstvom gradonačelnika Jeana Médecina i njegovog sina Jacquesa. U februaru 2001. godine u gradu je potpisan Ugovor iz Nice o reformi Evropske unije. Dana 14. jula 2016. godine dogodio se teroristički napad kamionom na Promenade des Anglais tokom proslave Dana Bastille, u kojem je poginulo 87 ljudi. Nica će biti domaćin Zimskih olimpijskih igara 2030. godine.

Znamenitosti

uredi
Hotel Negresco

Nica se sastoji od tri dijela: starog grada (Vieille Ville), rimskog naselja Cimiez i novog grada. Stari grad karakteriziraju uske ulice i visoke kamene kuće sa drvenim kapcima. Novi grad karakteriziraju široke avenije, palme i luksuzni hoteli. Najpoznatija znamenitost je Promenade des Anglais (Englesko šetalište), nastala 1822. godine, duga 7 km.

Grad je veliki centar umjetnosti sa muzejima posvećenim Marcu Chagallu i Henriju Matisseu. U blizini se nalaze ruševine rimskog amfiteatra u Cimiezu i pravoslavna katedrala sv. Nikole, najveća te vrste u Zapadnoj Evropi.

Stanovništvo

uredi

Kretanje broja stanovnika:

  • 1946: 211.165
  • 1968: 322.422
  • 1999: 342.738
  • 2022: 353.701[5]

Privreda

uredi
Palais des Congrès Acropolis

Turizam je glavna privredna aktivnost, uključujući luksuzni i poslovni turizam u kongresnom centru Acropolis. Nica je glavno finansijsko i administrativno središte departmana Alpes-Maritimes. Privredni razvoj je povezan i sa tehnološkim parkom Sophia-Antipolis i Univerzitetom u Nici (osnovan 1965).

Promet

uredi

Luka Lympia se koristi za trajekte prema Korzici i za privatne jahte. Glavni željeznički kolodvor je Nice-Ville; grad je povezan mrežom brzih vozova (TGV) sa Parizom. Aerodrom Nica (Nice Côte d'Azur) je treći najprometniji u državi.

Sport

uredi

Glavni nogometni klub je OGC Nice. Nica je domaćin biciklističke trke Pariz–Nica i biće glavno mjesto održavanja Zimskih olimpijskih igara 2030. godine.

Gradovi partneri

uredi

Nica sarađuje s brojnim gradovima, uključujući: Nürnberg (Njemačka), Edinburgh (Ujedinjeno Kraljevstvo), Gdańsk (Poljska), Miami (SAD), Solun (Grčka) i Venecija (Italija).

Reference

uredi
  1. "Nica". Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 2026-02-18.
  2. "Nice, Winter Resort Town of the Riviera". UNESCO. Pristupljeno 2026-02-18.
  3. "Nice" (jezik: engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 2026-02-18.
  4. Ruggiero, Alain (ur.) (2006). Nouvelle histoire de Nice (jezik: francuski). Toulouse: Privat. str. 17–18. ISBN 978-2-7089-8335-9.
  5. "Populations légales 2022". INSEE. Pristupljeno 2026-02-18.

Vanjski linkovi

uredi