Anamneza

Anamneza (lat. anamnesis, "sjećanje") u medicini je skup informacija koje ljekar prikuplja tokom medicinskog intervjua, prije fizikalnog pregleda. Uključuje pacijenta ili njemu blisku osobu kako bi se prikupile pouzdane ili objektivne informacije za uspostavljanje medicinske dijagnoze i predlaganje efikasnih medicinskih tretmana. Ako na pitanja ljekara ne odgovara pacijent, već njemu bliska osoba, onda se radi o heteroanamnezi. Platt (1947) je tvrdio da se dijagnoza kod većine pacijenata može uspostaviti samo na osnovu anamneze, ali medicinski udžbenici se više fokusiraju na objektivne znakove dobivene prilikom pregleda; pored toga se uzima u obzir činjenica da je medicinska dijagnostika postala više ovisna o laboratorijskim pretragama.

Tegobe koje je prijavio pacijent ili drugi upoznati sa pacijentom nazivaju se simptomima, za razliku od kliničkih znakova, koji se utvrđuju direktnim pregledom od strane medicinskog osoblja. Većina zdravstvenih susreta će kao ishod imati neku vrstu historije koja se uzima, te se ponekad umjesto termina "anamneza" koristi termin "historija bolesti". Anamneza varira u svojoj dubini i fokusu. Na primjer, bolničar hitne pomoći obično bi ograničio anamnezu na važne detalje, kao što su ime, prošle bolesti, alergije i slično. Nasuprot tome, psihijatrijska historija je često duga i dubinska, jer su mnogi detalji o životu pacijenta relevantni za formulisanje plana tretmana psihijatrijske bolesti.

Dijelovi anamneze

Uprkos dole navedenom redoslijedu, ljekari sa iskustvom mogu pristupati anamnezi na kolokvijalniji i prirodniji način. Neki dijelovi anamneze mogu biti izostavljeni ili prošireni, ovisno o situaciji.

1. generalije - ovaj dio sadrži opće podatke značajne za administraciju zdravstvene ustanove i vođenje evidencije. On obuhvata:
   • prezime i ime bolesnika;
   • spol;
   • datum i mjesto rođenja;
   • adresu stanovanja;
   • bračno stanje;
   • zanimanje;
   • dan prijema u bolnicu; i
   • podatke o tome ko plaća bolničke troškove.
2. glavne tegobe - u ovom dijelu se bilježe dominantne tegobe bolesnika, navedene veoma kratko.
3. sadašnja bolest - ovo je jedan od najznačajnijih dijelova anamneze, u kojemu se vrši razrada glavnih tegoba. U praksi se svakoj tegobi poklanja posebna pažnja i za svaku se bilježe tri bitna podatka:
   • otkad tegoba traje;
   • kako su se tegobe mijenjale; i
   • kakav je njihov odnos prema oboljelom tijelu.
4. ranije bolesti - u ovom dijelu anamneze se bilježe svi važni podaci o ranijim bolestima pacijenta, od najranijeg djetinjstva do trenutka prijema u zdravstvenu ustanovu. Postavljaju se pitanja o ranijim operacijama, povredama, bolničkom liječenju, vakcinisanju, preležanim bolestima i slično.
5. ispitivanje o sadašnjem stanju - u ovom dijelu ljekar pacijentu postavlja pitanja na osnovu pojedinih organskih sistema i dijelova tijela. Ta pitanja se, prema tom kriteriju, dijele na slijedeće dijelove: opće pojave, glava i vrat, organi za disanje, organi za krvotok, organi za varenje, mokraćno-spolni organi, kosti, zglobovi, mišići, koža i nervni sistem.
   • u dio opće pojave bilježe se podaci o nespecifičnim tegobama, koje su karakteristične za veći broj bolestiju (nazivaju se još i "opći simptomi"). To su najčešće: gubitak apetita, malaksalost, slabost, pojačano znojenje, promjene u tonalitetu i boji glasa, groznica, suhoća usta, nesanica i slično.
   • usmjerenom anamnezom glave i vrata se otkrivaju i analiziraju poremećaji na nivou centralnog nervnog sistema, čula, limfnih čvorova, štitne žlijezde, kičmenog stuba itd. Obično se ispituju sljedeći faktori: glavobolje (kako i kada se javljaju, lokalizacija, širenje, intenzitet, trajanje i propratni simptomi), vrtoglavice, stanje i broj zuba, pokretljivost vrata, stanje čula, uvećanje limfnih čvorova (na vratu) i štitne žlijezde, prisustvo bola i slično.
   • nakon glave i vrata, ispituju se funkcionalni simptomi koji ukazuju na oboljenja disajnih organa. Ovdje se ubrajaju: kašalj, iskašljavanje, osjećaj otežanog disanja, otežano disanje, osjećaj gušenja, zvučni fenomeni disanja (zviždanje, hroptanje), bolovi u grudnom košu, cijanoza, sekrecija i krvarenje iz nosa, te iskašljavanje krvi.
   • za anamnezu u dijelu organa za krvotok važni su sljedeći simptomi: dispneja, brzo zamaranje, bol iza grudne kosti, napadi noćnog gušenja, osjećaj jačeg lupanja, nenormalan ritam i preskakanje srca, otok na nogama, grčevi, nesvjestice, iskašljavanje krvi, cijanoza i probavne smetnje.
   • kod organa za varenje ispituju se: otežano gutanje, poremećaji apetita, mučnina, povraćanje, štucanje, podrigivanje, gađenje na hranu, nadutost, krčanje crijeva, tegobe u predjelu anusa, karakteristike stolice i pražnjenje crijeva.
   • simptomi važni za mokraćno-polne organe su: bol u predjelu bubrega ili mjehura, otežano mokrenje, učestalo noćno mokrenje, promjene u izgledu i količini mokraće i krv u mokraći.
   • dio kosti, zglobovi, mišići i koža analizira promjene na koži poput svraba, tegobe pri kretanju, bol u zglobovima i mišićima, grčenje, promjene u pokretljivosti, zamaranje, otok, crvenilo i druge slične simptome.
   • za nervni sistem je važno ustanoviti kako pacijent spava, da li se javljaju nesvjestice i koliko često, da li su one praćene mučninom i povraćanjem, da li osoba dobro vidi, čuje, osjeća miris, okus i dodir, da li je nesigurna u hodu i stajanju i da li nosi naočale.
6. lična anamneza - u ovom dijelu anamneze se obično bilježe štetne navike poput pušenja, uzimanja alkohola i lijekova. Navodi se koliko dugo i kojom frekvencijom osoba puši dnevno i da li je eventualno ostavila pušenje; od kada, koju vrstu i količinu alkohola konzumira; koje lijekove koristi ili je koristila i u kojoj količini i frekvenciji. Također se unose podaci vezani za hobije, kućne ljubimce, neuobičajne navike u prehrani te se navode opširniji podaci o zanimanju.
7. porodična anamneza - u porodičnoj anamnezi se istražuju i analiziraju podaci o bolestima u užoj i široj porodici, koji su često veoma dragocjeni za otkrivanje tačne prirode bolesti. Naročito su važne informacije o bolestima u bližoj porodici (roditelji, braća i sestre, djeca). Postavljaju se pitanja o svim bolestima za koje naslijeđe igra bitnu ulogu: tuberkuloza, šećerna bolest, hipertenzija, bolesti srca, maligniteti, psihičke bolesti, gojaznost i hemofilija.
8. socijalno-epidemiološki podaci - ovi podaci se odnose na porodični, profesionalni, stambeni i materijalni status, odnosno na tegobe koje bolesnik ima iz jedne od ovih sfera života.
9. anamnezni zaključak - na temelju svih prikupljenih podataka i njihove podrobno analize, u ovom dijelu se izvodi zaključak o tome o kojoj se bolesti radi. On nije isto što i dijagnoza, ali ipak mora biti precizan.

Također pogledajte

• Medicina
• Klinički pregled
• Medicinska dijagnoza
• Bolest